Zelja nam je svima da i sami podarimo svom gradu nesto lijepo, nesto sto sami mozemo da damo, a uljepsace nas grad. Nesto po cemu cemo da se oduzimo za nezaboravne trenutke provedene u njemu, nesto za sve ono lijepo i ruzno sto smo dobili od tog grada.

Volimo svoj grad, iako mnogi od nas danas tuguju za njim i zele da se vrate u njega, ili zele da on bude isti onakav kao i prije, volimo ga onakvog kakav on jeste ili kakav zivi u nasim srcima. Jer, ni jedno sunce ne grije tako jako kao sunce iznad Kostajnice...

Moram da se zahvalim svim dobronamjernim ljudima koji su mi pomogli koliko u ustupanju fotografija i literature, toliko i na onom mozda i znacajnijem planu odnosno duhovnom. Mnogi nasi zemljaci koji ne zive u svom gradu i u svojim kucama dali su mi snagu da ucinim ovaj korak i usmjerim se ka stvaranju. Posebno sam zahvalan gospodi: Perica Kutlic, Lazar Stijak, Nikola Rajsic, Milorad Knezevic i drugi...