PRIVREDA

Industrija na podrucju opstine Kostajnica bila je nisko akumulativna i to u podrucju tekstila, obuce, prerade i stampe papira i drvne industrije. Nosilac razvoja opstine Kostajnica bila je Tvornica Trikotaze "Pounje" Kostajnica. Vecina radne snage u tom kolektivu bile su zene. Osim pogona u Kostajnici 80-tih godina izgradjen je moderan i savremen pogon u Divusi (opstina Dvor na Uni). 1991. godine "Pounje" je zaposljavalo oko 1700 radnika. Modni proizvodi kolekcije "Plavi cvijet" Pounja Kostajnica radjeni su po svjetskoj modi i svjetskim standardima i bili su poznati sirom Jugoslavije i Evrope. Veci dio proizvoda izvozen je u Zapadno evropske zemlje.

IPD "Majur" zahvaljujuci bogatom i kvalitetnom sirovinom na podrucju opstine i dugoj tradiciji prerade drveta bio je poznat po kvaliteti svojih proizvoda (hrastovi, jasenov i bukovi parket, masivna ulazna vrata i gradjevinski elementi). Ova tvornica bila je znacajan faktor razvoja ovog podrucja. U ovom preduzecu radilio je od 400 do 500 radnika (zavisno od perioda). Dio proizvoda plasiran je na italijanskom i njemackom trzistu.

Graficko Preduzece "Nina Marakovic" poznato po kvalitetnoj stampi na papiru i kartonu te izradi komercijalne i kartonske ambalaze, kao i izradi papirne i plasticne galanterije. Preduzece je zaposljavalo oko 250 radnika koji su radili na kvalitetnim masinama i u izuzetno kvalitetnom radnom prostoru. Svoje proizvode su plasirali na hrvatsko i bosansko trziste.

Tvornica Obuce "Una" Kostajnica, razvila se od bivse obucarske zadruge i stasala je u modernu i savremenu tvornicu djecje i ostale modne obuce. U preduzecu je bilo zaposleno oko 400 radnika.

Zeljezara Sisak pogon Dubica - nova tvornica za doradu metalnih elemenata, savremene masine i visoko strucna radna snaga, bile su garancija dobre perspektive ovoga kolektiva koji je zaposljavao oko 100 radnika. Medjutim rat 1991. godine prekinuo je razvoj ovog mladog kolektiva.

Osim ovih fabrika u drustvenom vlasnistvu 1990. i pocetkom 1991. godine pojavilo se niz malih preduzeca u privatnom vlasnistvu, koji su imali dobru perspektivu zahvaljujuci blizini vecih industrijskih centara kao sto su; Sisak, Zagreb, Karlovac, Banja Luka... Ali, privatno preduzetnistvo nije bilo razvijano samo nakon donosenja novog zakona o preduzecima, u Kostajnici postoji dugogodisnja tradicija zanatstva koja je bila dobra osnova da se za narednih nekoliko godina pokrene razvitak novih malih preduzeca i zanatskih radnji.

Kostajnicka privreda zaposljavala je radnu snagu sa podrucja opstine, Republike Bosne i Hercegovine, opstina Sisak i Dvor na Uni.

Poljoprivreda - osnovni faktori razvoja poljoprivrede na ovom prostoru bili su blizina poznatog mesopreradjivackog giganta "Gavrilovic" Petrinja, kao i zagrebacke i karlovacke mljekare. Jos pocetkom 60-tih godina pristupilo se organizirano modernizaciji i unapredjenju nacina poljoprivredne proizvodnje. Angaziranjem strucnjaka za poljoprivrednu proizvodnju pristupilo se osposobljavanju individualnih poljo-proizvodjaca s ciljem da se ekstezivni nacin rada zamjeni intenzivnim. Posebna paznja bila je posvecena uvodjenju kvalitetnih pasmina stoke i svinja u svako domacinstvo (u cemu se veoma dobro u kratkom periodu i uspjelo) s ciljem dobivanja kvalitetne sirovine za gore navedene preradjivace s jedne strane i obezbjedjenja viseg standarda zivota ljudi sa sela.

Veoma brzo razvila se kooperacija u podrucju svinjogojstva i stocarstva tako da je bilo i niz manjih i vecih farmi gotovo u svakom selu. Osim Gavrilovica kooperativne odnose razvijali su i Poljoprivredne Zadruge Dubica, Crkveni Bok, te Kooperativa Sisak pogon Kostajnica.

Sumarstvo - na velikom dijelu opstine nalaze se kvalitetne hrastove, bukove i kestenove sume. Gospodarenjem i eksploatacijom suma bavile su se sumarije u Kostajnici i Dubici. Veci dio suma nalazio se u privatnom vlasnistvu.

Na podrucju opstine nalazilo se i jedno od najbogatijih lovista jelenske divljaci u Hrvatskoj (loviste Zelenik), gdje je bio razvijen lovni turizam.

Brigu o snabdjevanju stanovnistva vodom, odvodom otpadnih voda i cistoci grada vodilo je Komunalno preduzece Kostajnica. Na podrucju opstine nalazi se izuzetno jak i kvalitetan izvor pitke vode "Pasina vrela" u selu Mecencani - Borojevici. Izgradnjom vodovoda visokog kapaciteta omoguceno je prikljucenje velikog broja potrosaca u selima opstine Kostajnica. Osim ovog vodovoda egzistiralo je i niz lokalnih vodovoda.

Telekomunikacije - nove telefonske centale u Kostajnici, Dubici, Mecencanima i Grabostanima bile su osnova prikljucenja velikog broja pretplatnika na citavom podrucju opstine (do kraja 1993. godine bilo je planirano da sve i jedno naselje dobije mogucnost neogranicenog spajanja broja pretplatnika).

Zeljeznica - preko ovog prostora prolazile su magistralne zeljeznicke pruge Zagreb - Split, Zagreb - Sarajevo, Zagreb - Beograd, koje su omogucile veoma dobru povezanost sa citavim svijetom.

Cestovna infrastruktura - 80 - 90-tih godina ulozilo se dosta sredstava u modernizaciju magistralnih i lokalnih puteva. Tako da su 1991. godine sva naselja izuzev jednoga bila povezana asfaltnim putevima. Osim toga izgradjeni su i mnogi mostovi na rijeci Sunji. Znacajne magistralne prometnice povezivale su Kostajnicu sa Zagrebom, Karlovcem, Bihacem i autoputem "Bratstvo - Jedinstvo" (sada autoput Zagreb - Beograd). U toku turisticke sezone mnogi turisti iz unutrasnjosti prolazili su kroz Kostajnicu prema Jadranskom moru.

Ljudski i materijalni potencijali kao i navedeni polozaj podrucja opstine Kostajnica bili su dobra osnova za razvoj i stvaranje daleko veceg standarda zivota stanovnistva ovog prostora. Medjutim, na zalost pomuceni umovi sa jos mutnijim idejama o secesiji iz zajednicke drzave, nedemokratskim metodama (a zaboravivsi period 1941-45 i svjeze rane stradalnika) dovode do brutalnog i krvavog rata koji odnosi mnoge zivote neduznog naroda, unistava stecena materijalna dobra ovoga naroda i takodjer unistava svaku daljnju perspektivu daljnjeg razvoja ovog prostora. Posebno tragican dogadjaj za ovaj prostor je odlazak stanovnista (kraj jula 91. i august - Oluja 95.). Naseljenost ovih prostora bila je u opadanju, a ovi nemili dogadjaji u potpunosti su opustosili ovaj teritorij tako da sada nema ni industrijske, kao ni poljoprivredne proizvodnje, a u skoroj buducnosti dobri poznavaoci prilika ne mogu garantovati da ce se stanje poboljsati. Nezapamcena pljacka stoke, poljoprivrednih masina, kucanskih aparata i svega drugoga sto se moze odvesti ili odnijeti govori da na ovom prostoru ne egzistira vlast koja zeli razvoj, vec vlast koja ima za cilj unistenje i onemogucavanje daljnjeg razvoja ovog prostora. Svaka pravna i demokratska drzava treba da stiti imovinu i interese stanovnistva na svom prostoru, ali hrvatska drzava i njena nedemokratska vlast to nije pokazala na ovom primjeru. Neka joj je Slava i Hvala?